HUO

Hrvatski ured za osiguranje osnovan je 18. 03. 1992. godine Ugovorom o osnivanju kojega su potpisnici bila tada četiri postojeća hrvatska društva za osiguranje odnosno reosiguranje.

Prema spomenutom Ugovoru svrha i cilj osnivanja Hrvatskog ureda za osiguranje bio je da postane hrvatski nacionalni ured zelene karte osiguranja, te je njegovo osnivanje predstavljalo ispunjenje jednog od uvjeta za prijem Republike Hrvatske u Sustav zelene karte osiguranja (više o osnivanju). Prijemom RH u punopravno članstvo UN 22. 05. 1992. bio je ispunjen i drugi uvjet te je na 27. sjednici Opće skupštine Savjeta ureda zelene karte osiguranja održanoj 23. 10. 1992. u Londonu jednoglasnom odlukom predstavnika nacionalnih ureda svih zemalja članica Sustava zelene karte Ured primljen u njegovo članstvo.

Stupanjem na snagu Zakona o osiguranju te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju djelatnost Ureda znatno je proširena. Uz svoju osnovnu funkciju nacionalnog Ureda zelene karte, Hrvatski ured za osiguranje sada preuzima i poslove vođenja Garancijskog fonda (obrada i likvidacija šteta uzrokovanih neosiguranim, nepoznatim motornim vozilima, vozilima osiguranih kod društava za osiguranje u stečaju odnosno u slučaju štete koje oštećene osobe nisu mogle naplatiti zbog razloga za prestanak društva za osiguranje temeljem obveznih osiguranja u prometu, ali i prometnih nesreća uzrokovanih brodicama na motorni pogon i zrakoplovima).

Djelatnost Ureda je također i organizacija i vođenje graničnih osiguranja od automobilske odgovornosti.

Godine 1998. Hrvatski ured za osiguranje primljen je u članstvo podsustava Multilateralnog sporazuma o jamstvu između nacionalnih Ureda temeljem registracijske pločice, koji u okviru Sustava zelene karte osiguranja vozačima vozila registriranim u nekoj od zemalja članica omogućuje nesmetani ulazak i kretanje motornim vozilima po čitavom području Europskog gospodarskog prostora – EEA (područje zemalja članica EU te Norveške, Islanda i Liechtensteina) te u Andori i Švicarskoj temeljem registracijske pločice i bez posebne kontrole postojanja zelene karte osiguranja. Podsustav Multilateralnog sporazuma o jamstvu je europski sustav osiguranja te je nakon prijema 10 novih članica u Europsku uniju (01. 05. 2004.) Republika Hrvatska (uz Andoru i Švicarsku) ostala jedina potpisnica koja nije članica Europske unije odnosno Europskog gospodarskog prostora. Stoga se može reći da je, što se automobilskog osiguranja tiče, Republika Hrvatska već članica Europske unije. Članstvo Hrvatskog ureda za osiguranje u podsustavu Multilateralnog sporazuma o jamstvu temeljem registracijske pločice je od neprocjenjive važnosti za hrvatsku državu i njezino gospodarstvo, a posebice za turizam: kakvi bi npr. bili zastoji na graničnim prijelazima pri ulasku na teritorij Republike Hrvatske u jeku turističke sezone da Hrvatski ured za osiguranje nije potpisnik Multilateralnog sporazuma o jamstvu te da granična policija mora vozačima vozila iz EU odnosno EEA kontrolirati zelenu kartu, koliko bi turista izabralo drugu destinaciju da su u svojim zemljama prethodno morali ići svojim osigurateljima i zatražiti izdavanje zelene karte (dokument koji se u mnogim zemljama više ne dobiva automatski jer je s obzirom na njihovo članstvo u podsustavu Multilateralnog sporazuma o jamstvu mjerodavna registracijska pločica a ne zelena karta, te je taj dokument postao potreban samo za putovanja izvan područja EU odnosno EEA).

Stupanjem na snagu Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/2005) djelatnost Hrvatskog ureda za osiguranje je dodatno proširena. Od 01.01.2006. godine Hrvatski ured za osiguranje u pravnom prometu s trećim osobama predstavlja udruženje društava za osiguranje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, te uz naprijed navedene poslove nacionalnog Ureda zelene karte, Garancijskog fonda, graničnih osiguranja od automobilske odgovornosti, obavlja i poslove vođenja statistike obveznih osiguranja u prometu, poslove vođenja Informacijskog centra, poslove rješavanja pritužbi osiguranika odnosno oštećenih osoba te poslove izvansudskog rješavanja sporova iz osigurateljnih i odštetnih odnosa temeljem ugovora o osiguranju odnosno temeljem zakona između osiguranika, oštećenih osoba i društva za osiguranje, kao i sporove između društava za osiguranje, putem Centra za mirenje koji je osnovan i djeluje u okviru Ureda, putem arbitraže i putem Pravobraniteljstva na području osiguranja, kao neovisnog i samostalnog tijela.

Na Općoj skupštini Insurance Europe održanoj u lipnju 2007. godine u Stockholmu donesena je odluka o primanju Hrvatskog ureda u punopravno članstvo Insurance Europe. Europsko udruženje osiguratelja i reosiguratelja (Insurance Europe), u čijem su članstvu 32 nacionalna udruženja osiguratelja koja predstavljaju više od 5.000 društava za osiguranje i reosiguranje, ima iznimno bitnu zadaću predstavljanja i zastupanja interesa europskih osiguratelja. Aktivnosti su joj prvenstveno usmjerene na razmjenu informacija i zajedničko djelovanje europskog tržišta osiguranja u okviru institucija Europske unije te prema međunarodnim organizacijama (WTO, OECD...). 

Hrvatski ured za osiguranje prvi je put predao zahtjev za članstvo 1993. godine koji je bio odbijen zbog „nestabilne situacije u regiji“. Godine 2002 primljen je u članstvo Insurance Europe kao pridruženi član. Primanje u punopravno članstvo predstavlja priznanje Hrvatskom uredu za osiguranje, ali ponajprije njegovim članovima.

Na inicijativu društava za osiguranje, koja su iskazala potrebu za sustavnom edukacijom i stručnim usavršavanjem kadrova, te sukladno odredbama Zakona o osiguranju i Statuta Hrvatskog ureda za osiguranje, u okviru Hrvatskog ureda za osiguranje kao udruženja osiguratelja sa sjedištem u Republici Hrvatskoj osnovan je krajem 2008. godine Centar za edukaciju djelatnika u osiguranju – CEDOH koji je s radom započeo početkom 2009. godine.

Hrvatski ured za osiguranje svoju međunarodnu afirmaciju potvrđuje 2010. godine prijemom Informacijskog centra pri Hrvatskom uredu za osiguranje u europski Sustav Tijela 4. Direktive EU o obveznom osiguranju motornih vozila pri Savjetu ureda – Council of Bureaux na godišnjem sastanku zemalja članica 4. studenog 2010. godine u Ateni, na kojem je Hrvatski ured za osiguranje postao potpisnik Sporazuma Informacijskih centara o razmjeni podataka temeljem članka 23. Direktive 2009/103/EZ (prethodno čl. 5. Direktive 2000/26/EEZ odnosno 4. Direktive o obveznom osiguranju motornih vozila).

Integracija Informacijskog centra pri Hrvatskom uredu za osiguranje u Sustav Tijela 4. Direktive Europske unije dokaz je kvalitete Informacijskog centra Hrvatskog ureda za osiguranje te njegovog poslovanja sukladno europskim pravilima i standardima i još jedno priznanje radu Hrvatskog ureda za osiguranje, kojime je omogućeno da Republika Hrvatska postane jedina potpisnica Sporazuma izvan Europskog gospodarskog prostora – EEA, te time i prije prijema u članstvo Europske unije u segmentu automobilskog osiguranja sudjeluje u još jednom sustavu osiguranja Europske unije. Zasigurno su za ovakav ugled Informacijskog centra Hrvatskog ureda za osiguranje zaslužna i društva za osiguranje i Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske koji redovito šalju podatke u bazu podataka polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti Hrvatskog ureda za osiguranje.

Naime, intenziviranjem pristupnih pregovora Republike Hrvatske s Europskom unijom, Hrvatski ured za osiguranje intenzivirao je aktivnosti koje su usmjerene na podršku prilagodbi zahtjevima 4. Direktive o obveznom osiguranju motornih vozila i sudjelovanje članica Hrvatskog ureda za osiguranje u Sustavu koji je u primjeni u Europskoj uniji od 2003. godine, budući da se članci Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojima se 4. Direktiva preuzima u hrvatsko zakonodavstvo počinju primjenjivati od dana prijema Republike Hrvatske u članstvo Europske unije. Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu utvrđeno je da se Informacijski centar i Ured za naknadu, tijela predviđena 4. Direktivom Europske unije o obveznom osiguranju motornih vozila, čijim osnivanjem se osobama oštećenim u prometnim nesrećama u inozemstvu osigurava naknada štete u zemlji njihova prebivališta, uspostavljaju u okviru Hrvatskog ureda za osiguranje. Informacijski centar pri Hrvatskom uredu za osiguranje započeo je s radom još početkom 2004. godine, a sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu s 01.01.2007. godine njegovo poslovanje je usklađeno sa zahtjevima 4. Direktive Europske unije.

Sustav 4. Direktive Europska unija je uspostavila s ciljem poboljšanja zaštite žrtava prometnih nesreća nastalih u inozemstvu, kojima omogućuje rješavanje odštetnih zahtjeva koji proizlaze iz prometnih nesreća nastalih izvan zemlje njihovog prebivališta - u zemlji njihovog prebivališta. Tako će se, po pristupu Republike Hrvatske u Europsku uniju, i građanima Republike Hrvatske koji su oštećeni u prometnim nesrećama nastalim u nekoj od zemalja članica Europskog gospodarskog prostora olakšati postupak ostvarivanja prava na naknadu štete, budući da će imati mogućnost podnošenja odštetnog zahtjeva na hrvatskom jeziku ovlaštenom predstavniku inozemnog osiguratelja štetnika u Hrvatskoj - za razliku od sadašnje prakse koja predviđa da građanin Republike Hrvatske koji je oštećen primjerice u prometnoj nesreći u Njemačkoj svoj odštetni zahtjev postavlja prema osiguratelju štetnika u Njemačkoj.

Budući da Savjet ureda, administrativno tijelo koje upravlja Sustavom zelene karte, upravlja i Sustavom Tijela 4. Direktive Europske unije o obveznom osiguranju motornih vozila, za Hrvatski ured za osiguranje i članice vrlo je značajan i poseban status stalne gostujuće članice koji je također 2010. godine dodijeljen Hrvatskom uredu za osiguranje, budući da taj Sustav ne predviđa mogućnost sudjelovanja zemalja koje nisu članice Europskog gospodarskog prostora. Time je Hrvatskom uredu za osiguranje i njegovim članicama omogućena pravodobna priprema za nove nadležnosti koje ih očekuju pristupom Republike Hrvatske u Europsku uniju i primjenom članaka Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojima se 4. Direktiva preuzima u hrvatsko zakonodavstvo.

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju građanima Republike Hrvatske koji su oštećeni u prometnim nesrećama u inozemstvu od vozila koja su osigurana i registrirana u nekoj od država članica Europskog gospodarskog prostora (EU + Island, Liechtenstein i Norveška) olakšava se postupak ostvarivanja prava na naknadu štete, budući da će imati i mogućnost podnošenja odštetnog zahtjeva na hrvatskom jeziku ovlaštenom predstavniku za rješavanje šteta inozemnog osiguratelja štetnika u Republici Hrvatskoj.

U slučaju kada osiguratelj štetnika nije imenovao ovlaštenog predstavnika u Republici Hrvatskoj ili ako ovlašteni predstavnik nije ispunio svoje obveze sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, oštećeni će odštetni zahtjev moći postaviti prema Uredu za naknadu uspostavljenom u okviru Hrvatskog ureda za osiguranje, a ako nije poznat osiguratelj štetnika ili njegov ovlašteni predstavnik, pomoć će pružiti Informacijski centar, također pri Hrvatskom uredu za osiguranje, koji će informaciju o osiguratelju i njegovom ovlaštenom predstavniku u Republici Hrvatskoj zatražiti putem nadležnog Informacijskog centra države članice kod čijeg je osiguratelja vozilo štetnika osigurano.

Hrvatski ured za osiguranje je, naime, kao hrvatski Ured za naknadu, Informacijski centar i Garancijski fond, s 01.07.2013. godine potpisao potrebne sporazume s nadležnim tijelima u ostalim državama članicama u okviru tzv. Sustava tijela IV. Direktive o obveznom osiguranju motornih vozila – sustava zaštite posjetitelja uspostavljenog u Europskoj uniji u cilju olakšavanja položaja osoba oštećenih u prometnim nesrećama izvan države njihova prebivališta od vozila koja su osigurana i uobičajeno stacionirana u drugim državama članicama.

Hrvatski građani nisu obvezni odštetni zahtjev podnijeti ovlaštenom predstavniku, koji štete rješava u ime i za račun odgovornog osiguratelja sukladno mjerodavnom pravu države u kojoj se nesreća dogodila, već i nadalje mogu odštetni zahtjev podnijeti izravno inozemnom osiguratelju štetnika.