Prijavi se

Usklađivanje s EU regulativom

IGS

Garancijski sustavi u osiguranju (Insurance Guarantee Schemes - IGS), kao jedna od brojnih inicijativa Europske Unije usmjerena na jačanje zaštite potrošača usluga osiguranja, ali i vraćanja povjerenja u sektor osiguranja, predmet su brojnih analiza i rasprava te zakonodavno regulatornih inicijativa.

Garancijski sustavi u osiguranju predstavljaju posljednji vid zaštite za potrošače kada osiguratelji nisu u stanju ispuniti svoje obveze iz ugovora o osiguranju, pružajući zaštitu od rizika neisplate po odštetnim zahtjevima u slučaju stečaja društva za osiguranje.

Prema analizi Europske komisije od 30 država EU-EEA područja, u samo njih 12 postoji jedan ili više garancijskih sustava u osiguranju. Iz navedenog proizlazi da je jedna trećina EU-EEA tržišta osiguranja nepokrivena garancijskim sustavom u osiguranju za slučaj stečaja osiguratelja, odnosno da su 26% svih ugovora životnog osiguranja i 56% ugovora neživotnog osiguranja nezaštićeni.

Stav je Europske komisije da postojeći garancijski sustavi u osiguranju nisu međusobno harmonizirani pa na taj način sprječavaju postizanje učinkovite i jednakomjerne zaštite potrošača na području Europske Unije što može dovesti do gubitka povjerenja u pojedina tržišta te posljedično dovesti do rizika stabilnosti istih. IGS za osigurateljni sektor uzrokuju dvije vrste troškova koji trebaju biti vrednovani u odnosu na prednosti koje IGS osiguravaju u dijelu zaštite potrošača te stabilnosti tržišta. Spomenuti troškovi odnose se na direktne troškove, kao plaćanja dijela premijskog prihoda u cilju formiranja garancijskog fonda i administrativne troškove kao troškove poslovanja garancijskog fonda te indirektne troškove u dijelu negativnog utjecaja na tržište i moralnog hazarda. Troškovi IGS-a nisu značajni, prema postojećim primjerima u EU, iznosili su manje od 0,1% ukupne premije.

U tom smislu europsko udruženje osiguratelja i reosiguratelja Insurance Europe, u svom odgovoru na otvoreno savjetovanje Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA), se načelno protivi inicijativi EU o shemama IGS-a.

IGS-ovi na razini država članica EU trenutno se značajno razlikuju, ali uglavnom djeluju dobro unutar svog lokalnog konteksta i zakona. Stoga Insurance Europe upozorava da čak i minimalna razina usklađivanja stvara znatne troškove i uključuje složene izazove za koje možda nema prihvatljivih rješenja. Prioritet za kreatore politika bi trebao biti osiguravanje da se Solventnost II primjenjuje na odgovarajući način u svim državama članicama i da postoji koordinirani nadzor osiguratelja koji posluju prekogranično prema načelima slobode pružanja usluga (FoS) i slobode poslovnog nastana (FoE).

PRIIPs

Strukturirani investicijski proizvodi (packaged retail and insurance-based investment products – PRIIPs) inicijativa su Europske komisije u dijelu izrade ujednačene regulative predugovornog informiranja i prodajne prakse strukturiranih investicijskih proizvoda. PRIIPs podrazumijeva slične i konkurentne financijske proizvode kao što su strukturirani investicijski proizvodi, a čine ih investicijsko životno osiguranje, ulaganje u investicijske fondove, strukturirane vrijednosnice i strukturirani oročeni depoziti. Ovi strukturirani investicijski proizvodi mogu imati različite pravne oblike, a trebaju sadržavati sljedeće karakteristike: izloženost financijskoj imovini u strukturiranom „zapakiranom“ obliku, njihova primarna funkcija je akumulacija ulaganja, a ponekad i osiguranje ulaganja, uglavnom su srednjoročna ili dugoročna ulaganja i namijenjeni su prvenstveno malim ulagačima, iako mogu biti distribuirani i zahtjevnijim ulagačima.

Cilj je ove regulative osiguranje jednostavne i jednoznačne zakonodavne osnove za učinkovito i odgovorno ulaganje sredstava malih ulagača te osiguranje i vraćanje povjerenja malih ulagača u investicijske proizvode, koje je značajno narušeno u vrijeme financijske krize. Uredba PRIIPs bi trebala osigurati veću transparentnost tržišta, bolje objašnjenje samih proizvoda i ulaganja, jednake uvjete poslovanja komparabilnih strukturiranih investicijskih proizvoda te prodajnu praksu i kanale prodaje koja je u skladu s interesima ulagatelja. U tom smislu donesena je Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. godine o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi) koja je u primjeni od 1. siječnja 2018. godine.

Slijedom navedenog u RH je usvojen Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 1286/2014 o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode.

 

Ravnopravnost spolova

Insurance Europe je sa žaljenjem primio vijest o presudi Europskog suda pravde donesenoj 1. ožujka 2011. godine, kojom zbog povrede načela jednakosti spolova s 12. prosinca 2012. godine proglašava nevažećom odredbu Direktive o ravnopravnosti spolova koja osigurateljima omogućuje korištenje spola u izračunu premija osiguranja. Hrvatski ured za osiguranje se, kao punopravni član europskog krovnog Udruženja osiguratelja i reosiguratelja Insurance Europe, pridružio zajedničkom stavu europskih osiguratelja da je spol legitiman faktor u pravičnoj ocjeni rizika, te se korištenje spola u slučajevima kada je to relevantno za preuzeti rizik ne može smatrati diskriminacijom, već naprotiv diferencijacijom koja omogućuje i muškarcima i ženama da osiguranje zaključe uz pravedan iznos premije izračunat temeljem preciznih aktuarskih i statističkih podataka.

Europski osiguratelji su već u procesu donošenja tzv. Direktive o ravnopravnosti spolova upozoravali na opravdanost korištenja spola kao odlučnog faktora rizika u određenim vrstama osiguranja, kao što su rentna, privatna zdravstvena, osiguranja od nezgode, putna, automobilska i životna osiguranja u kojima se korištenjem spola kao faktora rizika zadovoljavaju aktuarska načela ocjene rizika ali i osnovno načelo ravnopravnosti koje predviđa da se ljudi u usporedivim situacijama tretiraju jednako odnosno u različitim situacijama različito.

Svako povećanje premija i ograničavanje raznolikosti ponude prvenstveno osiguranja kojima se osiguravaju primjereni prihodi u trećoj životnoj dobi, zabrinjavajuće je u vrijeme u kojem se posebno ukazuje na nužnost mirovinske štednje i upozorava na činjenicu da su obvezni mirovinski sustavi temeljeni na generacijskoj solidarnosti na granici održivosti. Insurance Europe je stavove svojih članova o opravdanosti korištenja spola kao faktora rizika te posljedicama koje bi se mogle javiti uslijed obveznog uvođenja unisex tarifa nakon 21. prosinca 2012. godine detaljno obrazložio u publikaciji "O korištenju spola pri utvrđivanju cijena proizvoda osiguranja"  (The use of gender in insurance pricing), objavljenoj krajem veljače 2011. godine.

Dana 13. prosinca 2004. godine donesena je Direktiva Vijeća 2004/113/EZ od o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga. Sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju implementirana su rješenja iz članka 5. Direktive 2004/113/EZ u hrvatski pravni poredak i to na način da je člankom 8. Zakona propisano da je za ugovore o osiguranju iz skupine životnih osiguranja i vrste osiguranja od nezgode i zdravstvenog osiguranja sklopljene prije 1. srpnja 2013. godine dopušteno razlikovanje na pojedinačnoj osnovi na temelju osobnih okolnosti spola, ako je društvo za osiguranje kod određivanja premije i osiguranog iznosa uzelo u obzir osobne okolnosti spola. Zakonom o osiguranju iz 2013. godine propisano je da će Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga detaljnije Pravilnikom propisati način primjene stavaka odredbi članka 8. Zakona. Odredbom članka 4. Pravilnika o detaljnim pravilima i kriterijima poštivanja osobne okolnosti spola - za osiguranja iz skupine životnog osiguranja i za osiguranja iz vrste osiguranja od nezgode i zdravstvenog osiguranja sklopljena prije 1. srpnja 2013. godine dopušteno je razlikovanje na pojedinačnoj osnovi temeljem osobnih okolnosti spola, ako je društvo za osiguranje kod određivanja premije i osiguranog iznosa iz ugovora o osiguranju uzelo u obzir osobne okolnosti spola.

Mirovinsko osiguranje i mirovinski fondovi

Problematika mirovinskog sustava i štednje za starost visoko je pozicionirana na listi prioriteta Europske komisije. Europska komisija je u srpnju 2010. izdala „GREEN PAPER towards adequate, sustainable and safe European pension systems“ kao sveobuhvatan dokument koji bi trebao potaknuti raspravu i nove prijedloge oko rješavanja ovog iznimno bitnog problema što bi nastavno rezultiralo konkretnim planom i prijedlogom zakonodavnih i regulatornih izmjena na razini Europske Unije. Nacrt ovog dokumenta Europske komisije naglašava sljedeće ključne izazove i područja unapređenja europskog mirovinskog sustava:
 

  • utjecaj demografskih promjena i financijske krize
  • prioriteti modernizacije mirovinskog sustav u EU,
  • ispunjenje cilja dostatnih i održivih mirovina,
  • postizanje usklađenosti između radnog vijeka i mirovine,
  • unapređenje mobilnosti radne snage i prenošenja mirovina unutar EU,
  • povećanje sigurnosti i veće transparentnosti mirovinskih sustava,
  • poboljšanje statistike i monitoringa mirovinskog sustava i
  • unapređenje sustava upravljanja europskom mirovinskom strategijom i mirovinskim sustavom.

 

Područje poslovanja zaposleničkih mirovinski fondova (Institutions for Occupational Retirement Provision – IORPs) regulira Direktiva (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i vijeća od 14. prosinca 2016. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje nazvana IORP II.

Dana 20. lipnja 2019. godine donesena je Uredba (EU) 2019/1238 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o paneuropskom osobnom mirovinskom proizvodu (PEPP).

Sukladno priopćenju Europske komisije, PEPP-ovi će imati iste standardne značajke u cijelom EU-u, a moći će ih nuditi brojni pružatelji, među ostalim, društva za osiguranje, banke, strukovni mirovinski fondovi, investicijska društva i upravitelji imovinom. Dopunjavat će postojeće državne, strukovne i nacionalne osobne mirovine, ali ih neće zamijeniti niti će se njima uskladiti nacionalni sustavi osobnih mirovina. Europska komisija preporučuje i isti porezni tretman PEPP-a u svim državama članicama. Novim će se proizvodima u konačnici poduprijeti Komisijin plan za uniju tržišta kapitala tako što će se veći iznos štednje usmjeriti prema dugoročnim ulaganjima u EU-u.

Europsko udruženje osiguratelja i reosiguratelja Insurance Europe objavilo je priopćenje povodom usvajanja PEPP Uredbe, kojim se pozitivno ocjenjuje priznanje uloge osobnih mirovina od strane Europske unije, međutim nejasno je hoće li PEPP zaista povećati štednju za mirovinu.

Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje

EIOPA (EIOPA - European Insurance and Occupational Pensions Authority) - Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje je europski regulator osiguranja i strukovnog mirovinskog osiguranja, jedno od tri europska tijela za nadzor financijskog sustava, nastala kao rezultat reformi strukture nadzora financijskog sektora Europske unije. Druga dva europska tijela za nadzor financijskog sustava su Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA).

 

EIOPA je osnovana 1. siječnja 2011. godine Uredbom EU br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća, kao sljednik Odbora europskih nadzornih tijela za područje osiguranja i mirovina (CEIOPS-a) te je ustrojena kao neovisno i savjetodavno tijelo Europskog parlamenta, Vijeća Europske Unije i Europske komisije.

Temeljne su dužnosti EIOPA-e potpora stabilnosti financijskog sustava, transparentnosti tržišta i financijskih proizvoda te zaštita osiguranika, sudionika sustava mirovinskog osiguranja i korisnika.

Regulacija i nadzor financijskog sustava u EU

U studenom 2008. godine Europska je komisija zadužila Radnu grupu na čelu s Jacquesom de Larosièreom da predloži izmjene kako bi se ojačala integrirana europska supervizija s ciljem učinkovitije zaštite potrošača i vraćanja povjerenja u financijski sustav.

Na osnovi zaključaka De Larosière izvješća Europska je komisija krajem 2009. prihvatila paket nacrta zakona u svrhu jačanja nadzora financijskog sektora. Cilj ovih poboljšanih kooperativnih aranžmana je održivo učvrstiti financijsku stabilnost u cijeloj Europskoj Uniji, osigurati da se ista tehnička pravila primjenjuju i provode dosljedno, detektirati rizike u sistemu u ranoj fazi i omogućiti efikasnije djelovanje u izvanrednim situacijama i kod rješavanja nesuglasica među supervizorima.

U tu svrhu razvija se makroprudencijalna regulacija koja za cilj ima stabilnost ukupnog financijskog sustava i nadopuna je prudencijalnoj regulaciji pojedine financijske institucije. Institucijsku podršku makroprudencijalnoj regulaciji čini Europski odbor za sustavni rizik (European Systemic Risk Bord – ESRB) u svrhu ranog otkrivanja rizika financijskog sistema u cjelini kako bi reakcija bila brza i pravovremena. ESRB će pratiti i procjenjivati potencijalne prijetnje financijskoj stabilnosti koje bi se mogle pojaviti iz makro-ekonomskih kretanja i kretanja unutar financijskog sistema kao cjeline (makro-prudencijani nadzor). Da bi se spomenuto postiglo, ESRB će izdavati pravovremena upozorenja o sustavnim rizicima koji se koncentriraju i, tamo gdje je to potrebno, dati preporuke o načinu djelovanja. ESRB će se baviti jednom od osnovnih slabosti koje je kriza samo dodatno istaknula, a to je ranjivost financijskog sustava prema međusobno povezanim, složenim, sektorskim i međusektorskim sistemskim rizicima.

U dijelu mikroprudencijalne osnovan je Europski sustav financijskih nadzornih agencija (European System of Financial Supervisors – ESFS), kojeg čine nacionalni supervizori i tri nove Europske nadzorne agencije (European Supervisory Authorities – ESAs) za bankarstvo, vrijednosne papire i financijsko tržište te osiguranje i zaposleničke mirovine.

ESFS se sastoji od snažne mreže nacionalnih financijskih supervizora koji surađuju zajedno s novim Europskim nadzornim agencijama na zaštiti financijske stabilnosti na razini individualnih financijskih institucija, kao i zaštiti korisnika financijskih usluga (mikro-prudencijalni nadzor). ESFS bi trebao postati operacijska mreža sa zajedničkim i međusobno povećanim odgovornostima. Na razini EU-a , tri postojeća Odbor nadzornih agencija (Committees of Supervisors – CEIOPS, CESR i CEBS) su zamijenjena sa tri nove europske nadzorne agencije i to: Europsku agenciju za nadzor banaka (European Banking Authority – EBA), Europsku agenciju za nadzor osiguranja i zaposleničkih mirovina (European Insurance and Occupational Pensions Authority – EIOPA) te Europsku agenciju za nadzor vrijednosnih papira i financijskog tržišta (European Securities and Markets Authorities – ESMA) od kojih bi svako tijelo imalo svoju pravnu osobnost. Novi okvir makro i mikro regulacije i nadzora financijskog sektora prikazan je u shemi.