„Financiranje budućnosti – uloga osiguratelja kao institucionalnih investitora“ - dugoročna ulaganja društava za osiguranje

Na europskoj razini intenzivira se rasprava oko važnosti dugoročnih ulaganja institucionalnih investitora s ciljem postizanja ekonomskog rasta.Ponovno postizanje ekonomskog rasta i kanaliziranje imovine institucionalnih investitora u dugoročna ulaganja jedna je od ključnih strateških inicijativa Europske komisije i OECD-a. Europska komisija je Zelenom knjigom "Dugoročno financiranje europske ekonomije" izdanom u ožujku 2013. potaknula regulatorno i tržišno prepoznavanje važnosti dugoročnog ulaganja financijskog sektora, prvenstveno institucionalnih investitora u cilju postizanja ekonomskog rasta. Istovremeno OECD i zemlje G20 pokrenule su projekt pod nazivom Institucionalni investitori i dugoročna ulaganja u svibnju 2012. Smatra se kako su dugoročna ulaganja u infrastrukturne projekte, državni dug te potrebe korporacija i malih i srednjih poduzeća ključni u ponovnom postizanju ekonomskog rasta. Sektor institucionalnih investitora, mirovinskih i investicijskih fondova te osiguratelja, zbog svoje specifične prirode poslovanja prepoznat je kao nositelj dugoročnih ulaganja.

Europsko udruženje osiguratelja i reosiguratelja (Insurance Europe) također je dalo svoj doprinos ovoj inicijativi kroz studiju „Financiranje budućnosti – uloga osiguratelja kao institucionalnih investitora“ izdanom u lipnju 2013. Studiju je izradila Insurance Europe i konzultantska kuća Oliver Wyman.

Studija potvrđuje kako su osiguratelji s imovinom od 8.500 mlrd. Eura najveći institucionalni investitori u Europi. Naglašava se važnost osiguratelja u dugoročnim ulaganjima u Europi zbog njihovih dugoročnih ugovornih obveza, posebno u dijelu mirovinskih i životnih osiguranja, predvidivog novčanog toka i potreba za likvidnosti te konzervativnijeg pristupa ulaganju. Zbog promjena u bankovnoj regulativi i naglašavanju kratkoročnijeg bankovnog financiranja i smanjenja ročnog nerazmjera imovine i obveza banaka europsko gospodarstvo će se suočiti s nedostatkom dugoročnih izvora sredstava i dugoročnih ulaganja. Studija naglašava nužne regulatorne dorade kako bi se osigurao i zadržao dugoročan pristup ulaganjima osiguratelja. Uz primjerenu regulaciju i porezni tretman osiguratelji mogu biti ključni dugoročni ulagači potičući ekonomski rast, ali i djelujući protuciklično i stabilizirajuće na cjelokupno financijsko tržište. Zabrinutost je u studiji izražena oko nekih promjena koje mogu negativno utjecati na osiguratelje kao dugoročne ulagače. Ove promjene odnose se na dio novih regulatornih odredbi Solventnosti II i računovodstvenih standarda koji mogu destimulirati dugoročna ulaganja, smanjenje poreznog poticajnog tretmana mirovinskih proizvoda i nova pravila oko dodatnih osiguranja izvedenih financijskih instrumenata.