19. Savjetovanje o obradi i likvidaciji automobilskih šteta u organizaciji Hrvatskog ureda za osiguranje

U organizaciji Hrvatskog ureda za osiguranje i Europskog instituta za prometno pravo u Opatiji je 05. i 06. svibnja 2011. godine održano 19. Savjetovanje o obradi i likvidaciji automobilskih šteta. Na ovogodišnjem savjetovanju, među ostalim, obrađene su teme vezano uz primjenu 4. Direktive o motornim vozilima, novosti vezano uz obradu imovinskih i neimovinskih šteta, razvoj prometnog prava u EU i prijevare u osiguranju. U izlaganjima i raspravi sudjelovali su predstavnici Hrvatskog ureda za osiguranje, zatim domaćih i stranih osiguratelja, kao i suci te stručnjaci iz područja europskog prometnog prava.

U izlaganju o trendovima u štetama osiguranja motornih vozila, mr.sc. Slaven Dobrić, član Uprave Allianz Zagreb d.d. ukazao je na porast sudskih šteta u autoosiguranju. Broj tužbi porastao je za 16,1 posto, a broj neriješenih tužbi porastao je s 17.945 (2009.) na 19.807 (2010.) odnosno 10,4 posto. Udio sudskih šteta u neriješenim štetama raste s 15,39 posto u 2009. godini na 17,33 posto u 2010.

Kao problem, Slaven Dobrić istaknuo je i nedosljednost u primjeni medicinskih tablica. Iako nominalno prezentirane na skupu u Opatiji u rujnu prošle godine, još uvijek nisu u praksi u cijeloj Hrvatskoj, niti u svim osiguranjima. Oštećenik može ostvariti različitu naknadu zbog iste povrede prava osobnosti ovisno koji je sud donio odluku ili vještak vještačio. Nužno je zajedničko usuglašavanje stručne javnosti i primjena Tablica uz prethodno zauzimanje jedinstvenog stava osiguravatelja u odnosu na Tablice.

“Porast broja i udjela sudskih šteta ne može biti politika osigurateljne zajednice. Rast broja sudskih tužbi i udjela sudskih šteta u neriješenim zahtjevima traže trenutnu reakciju osiguratelja i promjene ovog trenda u interesu oštećenika i osiguranika, ali i samih osiguratelja“ – zaključio je Slaven Dobrić, član Uprave Allianz-a Zagreb d.d.

Snažan pozitivan trend bilježi se u štetama od neosiguranih vozila. Naime, 2010. je smanjen broja prijavljenih šteta po neosiguranom počinitelju za 30,2 posto te su prijavljene 1.144 štete (1.638 u 2009., 2.047 u 2008.), što je rezultat zajedničke kampanja MUP-a RH i Hrvatskog ureda za osiguranje koji su 2009. pokrenuli zajedničku akciju „STOP neosiguranim vozilima“. Također, smanjena je isplata šteta te tako 2010. godine za štete od neosiguranih motornih vozila isplaćena odšteta iznosi 22,6 milijuna kuna ili 24,7 posto manje nego 2009. godine.

Maša Hlastec Rajterič iz Zavarovalnice Triglav d.d. govorila je o primjeni IV. Direktive o osiguranju motornih vozila u praksi. Naime, Sustav 4. Direktive Europska unija je uspostavila s ciljem poboljšanja zaštite žrtava prometnih nesreća nastalih u inozemstvu, kojima omogućuje rješavanje odštetnih zahtjeva koji proizlaze iz prometnih nesreća nastalih izvan zemlje njihovog prebivališta - u zemlji njihovog prebivališta. Tako će se, po pristupu Republike Hrvatske u Europsku uniju, i građanima Republike Hrvatske koji su oštećeni u prometnim nesrećama nastalim u nekoj od zemalja članica Europske unije olakšati postupak ostvarivanja prava na naknadu štete, budući da će imati mogućnost podnošenja odštetnog zahtjeva na hrvatskom jeziku ovlaštenom predstavniku inozemnog osiguratelja štetnika u Hrvatskoj. Sadašnja praksa, naime predviđa da građani Republike Hrvatske koji dožive prometnu nesreću i budu oštećeni na primjer u Sloveniji, odštetni zahtjev postavljaju prema osiguratelju štetnika u Sloveniji.

Nives Grgurić, tajnik Centra za mirenje Hrvatskog ureda za osiguranje, izložila je temu o alternativnom (izvansudskom) rješavanju sporova u osiguranju. Iako u Hrvatskoj postoje sustavi alternativnog rješavanja sporova, potrošači su još uvijek skloni čestom korištenju sudskog puta za ostvarivanje svojih prava, zbog nedovoljnog poznavanja ovakvih načina rješavanja sporova, dok analiza stanja u Velikoj Britaniji i Americi pokazuje da se iznimno mali postotak sporova između potrošača i trgovačkih društava rješava parničenjem (sudskim putem). U europskim zakonodavstvima postoje različiti sustavi, odnosno instituti zaštite potrošača osigurateljnih usluga (ponajprije ugovaratelja osiguranja, osiguranika i oštećene osobe) koji su uspostavljeni kao tijela odnosno odbori za pritužbe koji mogu djelovati i u okviru državnog tijela (npr. ©vedski nacionalni odbor za potrošače) ili se nalaze u okviru nadzornih tijela osiguratelja kao što je to primjerice u Italiji.

Postoji i model uspostave samostalnih i neovisnih tijela koja rješavaju pritužbe, odnosno sporove između potrošača osigurateljne usluge i osiguratelja u izvansudskom postupku, najčešće u obliku ombudsmana.

Kako je istaknuto, građanima, korisnicima osigurateljnih usluga na domaćem osigurateljnom tržištu važno je ukazati da je sudski postupak u većini slučajeva dugotrajan zbog preopterećenosti sudova,a također je i financijski zahtjevan, dok je postupak mirenja brz, efikasan i financijski povoljan postupak. U